Lamentacija o gori

Postoji gora jedna
gdje divlji pelin gorčinu cijedi
bistrim izvorima,
modri leptiri roje se poput skakavaca,
a na proplancima, kao vrbe,
lelujaju duge crne kose.
U krilu njenome seoce spava
i malena kuća što bijaše dom,
na prozorima njezinim
još se samo mjesec ljeska
poput bodeža u vodi dubokoj.

Postoji gora jedna
u kojoj stasaju bukva i grab
gdje dan očiju nema
gdje zvona još uvijek zvone
i gdje po zelenim travkama
kaplje rosa nepresušna.
I dok s neba blagi lahor piri
veliko lišće šapuće:
”Oh, kako samotni su ti grobovi pusti.”

13 komentara za "Lamentacija o gori"

  1. Suzana Marić
    Suzana Marić
    23/05/2019 at 8:39 pm Permalink

    I dok s neba blagi lahor piri
    veliko lišće šapuće:
    Oh, kako su samotni ti pusti dvori.

    Tako lijepa, istovremeno nostalgična pjesma, ispunjena slikama. Ugodna ti večer, draga Katarina 🙂

  2. mirko1
    mirko1
    23/05/2019 at 9:01 pm Permalink

    Katice, vjerujem da je dosta reći HVALA. Bilo je lijepo drugarstvo) pa makar i na daljinu) i uvijek bi trebalo ostati lijepo, možda posebice među srodnim dušama, srodnim po sličnim valnim dužinama. Međutim, ništa se ne može stati na put rušilaštva, niti zakonitostima koji kažu da sve ima rok trajanja. NAŽALOST!

  3. julija
    julija
    23/05/2019 at 10:32 pm Permalink

    Pejzaž neko vrijeme ostaje isti iako je čovjek nestao iz njega. A onda i ona polako mora dalje. 🙂

  4. katarinab
    katarinab
    23/05/2019 at 11:32 pm Permalink

    Drago mi je da ti se pjesma svidjela i hvala ti na pažnji, draga Suzana.
    LP! 🙂

  5. katarinab
    katarinab
    23/05/2019 at 11:50 pm Permalink

    Dragi Mirko, vrlo sam iznenađena ovim tvojim komentarom, jer doista ne znam i ne razumijem što je povod ili uzrok tome!? I od koga se, čega i zašto opraštaš? Moram priznati da sam zbunjena.
    Ukoliko sam možda nešto ja skrivila (a nadam se da nisam) bila bih ti zahvalna da mi na to ukažeš.
    VP!
    Katica

  6. katarinab
    katarinab
    23/05/2019 at 11:55 pm Permalink

    Draga Marija, hvala ti na iskazanom viđenju pjesme i pažnji.
    A sad i sama odoh u krpe, konačno.
    Laku noć! 🙂

  7. AnjaL
    AnjaL
    24/05/2019 at 8:22 pm Permalink

    Lijepe slike, a opet iznenada otežale gorčinom Neobičan spoj me pomalo šokira npr.

    još se samo mjesec ljeska
    poput bodeža u vodi dubokoj

    Lp, Katarina!

  8. katarinab
    katarinab
    24/05/2019 at 8:49 pm Permalink

    Draga Anja, hvala ti na čitanju i komentaru. Puno mi znači.
    Pjesma je posvećena svima onima koji su u vihoru ratova nestali i tko zna gdje im je grob, a njihove kuće su ostale prazne. Nisam htjela u ovoj pjesmi spominjati strahote i sve nam dobro znano, već sam pomoću metafora puno izrazila, kao npr. divlji pelin i plavi leptiri koji lete u blizini masovnih grobnica (dokazano od strane stručnjaka), bodeži. Žao mi je, ako si se rastužila čitajući.
    Koliko god potiskujemo prošlost ona nam se vraća na ovaj ili onaj način i zato je pjesma gorka.
    Lp!

  9. ENEDIEL
    ENEDIEL
    25/05/2019 at 9:17 am Permalink

    i malena kuća što bijaše dom,
    na prozorima njezinim
    još se samo mjesec ljeska
    poput bodeža u vodi dubokoj.
    lp

  10. Sanja Oblak
    25/05/2019 at 11:28 am Permalink

    Draga Katarina, kraj ove tvoje pjesme sam zastala jer doista dojmi i izričajem i sadržajem. Pjesničke slike su skoro opiljive, a opet bogato metaforičke. Da, i ja bih istakla kao izuzetan spoj ljeska mjeseca i bodeža u dubokoj vodi. U svakom slučaju izuzetna pjesma.
    VP 🙂

  11. katarinab
    katarinab
    25/05/2019 at 9:36 pm Permalink

    Ene, hvala na čitanju i osvrtu.
    Lp! 🙂

  12. katarinab
    katarinab
    25/05/2019 at 9:38 pm Permalink

    Sanja, veliko hvala na pažnji, kao i na predivnom, motivirajućem komentaru. Puno mi znači.
    Lp! 🙂

  13. AnjaL
    AnjaL
    25/05/2019 at 10:10 pm Permalink

    Draga Katarina, sad mi je sve jasnije. Veliki pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.