27 svibnja 2025
Autor: julija
Kategorija: Uncategorized
Mislili ste da .ću umrijeti,
transformirati se u prah…
.
Strovaliti se na blatnjavu,
kišnu ploču spomenika…
.
Baciti se u raku, posrnuti
mimo borbe za disanjem.
.
Spavati u mauzoleju propasti,
-odmetnuta od božanskoga…
.
Hodati grobljem u dronjcima –
poput ukletih, skršenih zombija.
.
Grdno se varate, jer mene;
nije lako dotući, čak i kada
stravično ustrajete u tome!
.
Sa svakom ranom od metka –
izlazim neuništivo ustrijeljena.
.
Agonija se rastreseno sjedinjuje
s unutrašnjim bićem i pobjeđuje.
.
Naučila sam živjeti s nebrojenim;
smrtima, oživljavanjima, mislima.
.
Sreća mi je nepoznanica, čudan
sentiment, nedokučiva enigma..
.
Oduvijek su me učili neslomljivosti, a
pokazivanje slabosti, čini se suludim..
.
Kao žena koju su tukli, cipelarili, rugali,
silovali, vrijeđali, manipulirali, moram –
ustvrditi da se nisam predala i odustala.
.
Samodestrukcija, koja pomjera dubinu
mojih previranja, ostaje kritična opcija.
29/05/2025 at 8:11 pm Permalink
“Što nas ne ubije to nas ojača”, čini mi se da je to tako.
Lp