Lovina

Volio je lov.

Volio je pojedine dijelove tog lova

s mjesta koje nikad neće ugledati

s mjesta čiji zvuk nikada neće čuti.

Lovini je prebrojavao zube.

Lovini je svirao sonate na

tankoj caklini i gustom karijesu.

Birao je samo najbolje;

zubatom smiješku lovine

osmjehivao se sadistički.

Birao je zube:

očnjaci, sjekutići, kutnjaci.

Birao je lisice, štakore, medvjede,

krokodile, mačke, pse.

Ispirao ih je otopinom terpentina.

Gradio je utvrđeni gebis

koji  će štipati, bosti,  podsjećati

koliko jezik ranjava, lomi, uništava, oduzima.

Gradio je dovoljno oštar  instrument

kojim će pregristi podivljalu napast.

6 komentara za "Lovina"

  1. Marija
    Marija
    13/06/2021 at 4:09 pm Permalink

    Pjesmu bih svrstala u horor poeziju, možda najmlađu vrstu poezije. Horor se do nedavno uglavnom vezao uz prozu. Svi zahtjevi takve pjesme su ispunjeni: izaziva nelagodu, zadire u kutke duše u kojima se skrivaju užasi. Povezivanje sonate i brušenja zubne cakline podsjeća me na Himmlera, Zadnji me stihovi podsjećaju na autodestrukciju. Horor mora biti jasan, s dovoljno detalja, koji ipak ne smiju zagušiti sliku. I ta je čistoća izraza postignuta. 🙂

  2. Mihaela
    Mihaela
    13/06/2021 at 6:49 pm Permalink

    Gradio je utvrđeni gebis
    koji će štipati, bosti, podsjećati
    koliko jezik ranjava, lomi, uništava, oduzima.

    Ovaj bih dio o ubitačnosti jezika posebno naglasila!

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/06/2021 at 7:19 pm Permalink

    Uh, nešto posve drugačije na ovom portalu. Malo sam se naježila, ali pjesma me se dojmila sadržajem i osjećajem koji izaziva. LP

  4. katarinab
    katarinab
    13/06/2021 at 11:41 pm Permalink

    Čini mi se da se ljudi dijele na lovce, odnosno one koji love i lovinu. Lovac ne bira način kako će doći do plijena. Pjesma je šokantna, ali takav je i život.
    Lp.

  5. Krebs
    14/06/2021 at 10:52 am Permalink

    Kararina rece moje misljenje – u zivotu je – loviti ili biti ulovnjen !! Krasno – stravicna pjesma !!

  6. AnjaL
    14/06/2021 at 12:33 pm Permalink

    Čini mi se da je poantu naglasila Mihaela… što sve jezik neće učiniti?! Nije ni čudo da brusi zube za podivljalu zvijer. Snažno predočeno. Pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.