Lowe is New Everyday

Ne znam tačno kada sam

napisao ovu pjesmu

Možda za kafanskim stolom

gledajući nebo, slušajući kišu

Ti si jedan detalj u njoj…

Ne uobražavam da sam pjesnik

zato nemam šta da kažem

drugim ženama

Ovo nije pokušaj da se iskupim,

suviše sam umoran

i radije bih obilazio kafee

nego lutao od uspomene do uspomene

tražeći utočište za svoju čežnju,

Pa, ipak, popuštam,

možda zbog proljeća i

dozvoljavm ti da uđeš bez kucanja

i vidiš gdje sam ranjen

Kako sam mogao znati

šta se zbiva u tvojoj glavi

i otkuda dolaze ružne misli

unižavajući ljepotu te davne jeseni

Jednostavno, desilo se..

Svih ovih godina

moga izgnastva iz tvoje ljubavi

nisam mogu da ne zažalim

za tvojim dodirima

osvrćući se za djevojkama

što su prolazile pune nade

Treniranjem i drugim oblicima

samodiscipline liječio sam se od usamljenosti

pokušavajući da saznam, nešto više

o tvojoj ljubavnoj karijeri od tvoje najbolje prijateljice

I ona poče da mi priča…

A u mom srcu

cvjetao je divlji badem

dok sam na ulicama velikih gradova

sakupljao riječi iz svojih pjesama

želeći da ih sačuvam, čistim,

za neka bolja vremena

Mirno teku rijeke

kroz našu ravnicu

između napuštenih salaša

Palim svjetlo, navlačim roletne

i tragam za starim, nepoznatim, mirisima

koji su ostali, kao nezvani gosti,

suviše dugo, u mojim sjećanjima

Neizgovorene riječi ostaju da trepere

iznad Ohridskog jezera

kao sjetna pjesma

Kako da nazovem ovaj, iznenadni,

napad slabosti, koji mi nije drag,

jer me kao dijete, izgubljeno u parku,

tjera na suze

Lowe is New Everyday

reče neko

Možda je u pravu

Vrijeme je da odrastem

i shavatim da je stil zavođenja

jednostavan i formalan

7 komentara za "Lowe is New Everyday"

  1. songfordead
    10/04/2012 at 2:40 am Permalink

    Ne znam tačno kada sam
    napisao ovu pjesmu
    Možda za kafanskim stolom
    gledajući nebo, slušajući kišu
    Ti si jedan detalj u njoj

    lijepa ljubavno-tužno, super
    jutro
    sfd

  2. Nevenka Pupek
    10/04/2012 at 7:38 am Permalink

    i meni se svidjelo to za kafanskim stolom 🙂

  3. Marija
    10/04/2012 at 8:03 am Permalink

    Ne znaš kada si napisao pjesmu, a cijelo si ju vrijeme nosio u sebi. Tražio si njene tragove u riječima drugih, trag sebe u njezinim pjesmama. A sada ona ulazi u tvoj um naglo, bez kucanja i to nazivaš napadom slabosti i nije ti drago jer izaziva bol. Lijep je tvoj poetski izričaj, pjesničke su figure prirodno ukomponirane u sadržaj. Dobar ti dan želim. 🙂

  4. Jim Corbet
    10/04/2012 at 9:01 am Permalink

    dozvoljavm ti da uđeš bez kucanja
    i vidiš gdje sam ranjen

    Čista poezija, još jedna tvoja predivna pjesma, stvarno jako dobro, pozdrav Sumiko!

  5. dinko1941
    10/04/2012 at 12:51 pm Permalink

    Maksi pjesma, sjećanja koja se ne brišu 🙂

  6. stefi
    10/04/2012 at 10:19 pm Permalink

    I ona poče da mi priča…

    A u mom srcu

    cvjetao je divlji badem
    Uvijek u srcu nešto procvjeta kada krenu uspomene.PredivnoSumiko

  7. blueperlaa
    11/04/2012 at 4:46 am Permalink

    Sumiko, tvoje pjesme su toliko stvarne i proživljene. Svaka je cjelina za sebe a u konačnici kao da tvoriš mozaik s detaljima koji imaju dušu, kreirajući uspomene i stvarnost što se isprepliću. Volim te čitati.

    Lijep pozdrav pjesniče.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.