Ponekad nosim nebo u pogledu
Srce od dragulja u grudima blistavo,
Ponekad.
Ne vjeruješ mi, a stvarnost gubiš.
Uranjaš iza plavetnila
Tražeći više.
Ne postoji!
Ponekad rasprostrem dugu
Pred tvoje korake i magijom boja
Zarobim tvoje sanje o povratku.
Ne postoji!
Ponekad, samo ponekad
Strogu odmjerenost zamijenim
Slobodom ludosti.
Ona, postoji.
08.06.2012.
Dragi prijatelji, ostavljam vam od srca pozdrav do novog susreta za mjesec dana!
Suzana Marić
Marija
Mihaela
08/06/2012 at 9:05 am Permalink
Ponekad rasprostrem dugu
Pred tvoje korake i magijom boja
Zarobim tvoje sanje o povratku.
Predivno Tonka, pozdrav za tebe i vrni se čim prije 🙂
08/06/2012 at 9:15 am Permalink
Prekrasna pjesma, ja pak volim riječ “uvijek”, bar mi se ostvaruje ta riječ. Lijepo se odmori, osmjehom te pratim 🙂
08/06/2012 at 10:22 am Permalink
Uranjaš iza plavetnila
Tražeći više.
Ne postoji!
Ti si tako kristalno jasna, a tvoj stih je lijep u svojoj jednostavnosti. Dojmljiv.
Budi nam dobro, vrati se zdrava i sretna 🙂 🙂
08/06/2012 at 10:30 am Permalink
Ponekad, samo ponekad
Strogu odmjerenost zamijenim
Slobodom ludosti.
Ona, postoji…
pozdrav
08/06/2012 at 11:55 am Permalink
Lijepa pjesma Tonka, pozdrav do slijedećeg susreta.
08/06/2012 at 3:55 pm Permalink
Slobodna ludost postoji, i ja je volim!!
Do uskorog susreta, lepo se provedi 🙂 ))
08/06/2012 at 10:09 pm Permalink
Bliska mi je ova tvoja ludost Toncice 🙂
Do citanja!