Ti imaš srce širokih gora
 što postojano šute sred tame
 na tvome licu svaka je bora
 predivna nit ljepote same.
 
 Dušom se tvojom biseri nižu
 predivna niska ljudskosti puna
 moje te misli ka zvijezdama dižu
 tu ti je mjesto jer moja si luna.

 U tvome traku zaspati žudim
 neka se ljeska čuperak na rosi
 zanesen da uvijek se iznova budim
 sa rukama čežnje u zlatnoj ti kosi.