Ma ne znaš ti

Ti više
niti ne znaš
biti moj
dok mjesec istječe
iz naručja zore
u treptave boje
zrcala
samo mi kradeš
snove
da bi se njima opio
a ne znaš
kako se noći
ponekad
tiho
skupe
one nemaju
zaborav
samo
potopljen pogled
imaju
i da
svakoga jutra
hrapavim konopom
podižem
jedra
ali
ti ne znaš to

9 komentara za "Ma ne znaš ti"

  1. Marija
    23/01/2017 at 9:44 pm Permalink

    Odlično si oslikala ono stanje u kojem se nešto sluti, čitaju znakovi, u kojem se putovi lagano razilaze, u kojem se podižu jedra i čeka povoljan vjetar..:)

  2. boba grljusic
    24/01/2017 at 7:52 am Permalink

    Naslov asocira na žal – a pjesma mi je cijela tugaljiva s razlogom no na kraju su jedra -čist optimizam i upornost
    to tako sliči tebi !
    pozdrav

  3. mirko1
    24/01/2017 at 1:41 pm Permalink

    Njegovi, ili njeni svjetovi ponekad su (a možda su uvijek bili, pau jednom trenu izrone u svoj svojoj hrapavosti) daleko od lirskih nota koje moramo doslušati, od otkucaja koji su punina samo u slutnji srca.
    Predobro i prelijepo!!!
    Pozzz

  4. Suzana Marić
    24/01/2017 at 6:09 pm Permalink

    a ne znaš
    kako se noći
    ponekad
    tiho
    skupe
    one nemaju
    zaborav

    Odlično ! LP 🙂

  5. Mihaela
    24/01/2017 at 6:43 pm Permalink

    Ti više
    ni ne znaš
    biti moj

    Kada rutina i površnost preuzmu vlast možda dobro dođu ona razapeta jedra. 🙂

  6. Lav
    24/01/2017 at 6:56 pm Permalink

    Hrapavi konop povrijedi ruke, ali i srce!

  7. Murtulica
    24/01/2017 at 8:34 pm Permalink

    “…svakog jutra
    hrapavim konopom
    podižem
    jedra
    ali
    ti ne znaš to”

    Veliki pozdrav, Nevenka!

  8. Tatyana
    26/01/2017 at 12:26 pm Permalink

    Lijepa poezija Nevenka, romantične duše trebaju vjetar za svoja jedra…

    Pozdrav ti šaljem !

  9. nevenka
    27/01/2017 at 8:29 am Permalink

    Hvalaaa

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.