Ti više
niti ne znaš
biti moj
dok mjesec istječe
iz naručja zore
u treptave boje
zrcala
samo mi kradeš
snove
da bi se njima opio
a ne znaš
kako se noći
ponekad
tiho
skupe
one nemaju
zaborav
samo
potopljen pogled
imaju
i da
svakoga jutra
hrapavim konopom
podižem
jedra
ali
ti ne znaš to
Ma ne znaš ti
9 komentara za "Ma ne znaš ti"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
23/01/2017 at 9:44 pm Permalink
Odlično si oslikala ono stanje u kojem se nešto sluti, čitaju znakovi, u kojem se putovi lagano razilaze, u kojem se podižu jedra i čeka povoljan vjetar..:)
24/01/2017 at 7:52 am Permalink
Naslov asocira na žal – a pjesma mi je cijela tugaljiva s razlogom no na kraju su jedra -čist optimizam i upornost
to tako sliči tebi !
pozdrav
24/01/2017 at 1:41 pm Permalink
Njegovi, ili njeni svjetovi ponekad su (a možda su uvijek bili, pau jednom trenu izrone u svoj svojoj hrapavosti) daleko od lirskih nota koje moramo doslušati, od otkucaja koji su punina samo u slutnji srca.
Predobro i prelijepo!!!
Pozzz
24/01/2017 at 6:09 pm Permalink
a ne znaš
kako se noći
ponekad
tiho
skupe
one nemaju
zaborav
Odlično ! LP 🙂
24/01/2017 at 6:43 pm Permalink
Ti više
ni ne znaš
biti moj
Kada rutina i površnost preuzmu vlast možda dobro dođu ona razapeta jedra. 🙂
24/01/2017 at 6:56 pm Permalink
Hrapavi konop povrijedi ruke, ali i srce!
24/01/2017 at 8:34 pm Permalink
“…svakog jutra
hrapavim konopom
podižem
jedra
ali
ti ne znaš to”
Veliki pozdrav, Nevenka!
26/01/2017 at 12:26 pm Permalink
Lijepa poezija Nevenka, romantične duše trebaju vjetar za svoja jedra…
Pozdrav ti šaljem !
27/01/2017 at 8:29 am Permalink
Hvalaaa