15

U rano poslijepodne jutarnji čaj podgrijavam, dok kiša sipi.
Misli kroz oblake sive guram sunce tražeć’, dok kiša sipi.
Ljubavno pismo slažem tebi koji si tako daleko,
A  želje moje uz tebe sunčani ples plešu, dok  kiša sipi.
Vrući  čaj moju utrobu grije toplinom sanjara
I ja putujem u ruke tvoje ispod svoda nabubrena, dok kiša sipi.
Uranjam u misterij vječnog traženja sreće,
A znaš  kako je Tonki teško čekanje, dok kiša sipi.