ostavljam suze večeras

na jastuku s mirisom orhideja

otvaram prozor prošlosti

da uđu vjetrovi

i ponesu dah ljubavi

 

ostavljam pismo našeg života

na uzglavlju

gdje boja tvojih očiva sniva

zatvaram vrata srca

da ne pati

i povratak ne poželi

 

ostavljam dodir usana

natopljen suzama od kristala

a uzimam i odnosim

samo treptaje noći

u kojoj je i zadnja zvijezda pala

 

smjesti ću te u medaljon snova

gdje vjetrovi ne dolaze

a u očima ponijeti naše sumrake

u sjeni,

da me zauvijek prate