Modro veče i ta mala pjesma o ljubavi.

I jedno maleno prijateljstvo sa svijetom.

Lutamo njenim kosama, nagi, u krevetu.

I ona me konačno budi, govoreći mi:

Vrijeme je da se i tebi događa ljubav.

Otvoreno povodom preuređenja pjesme.

Jedina je budnost spuštenih kapaka Ljubav.

 

Socrealizam ću, znaj, ,,radosno rasporiti“.

Lijepoj našoj dodaću mediteranski stih.

Akviziter sam, pa veleposlanik u Poljskoj.

Varšava mi je jednostavno fascinacija.

I sjećanje kad budem bolestan, sred ponoći.

Čakovec je meni najljepši u listopadu.

Eh, naslov što ga nikad neću zaboraviti.

Krugovašima pristupam s lulom – biće dima!