Suzana Marić “Kada zapušu južni vjetrovi”

Kada zapušu južni vjetrovi
I poigraju se svijećom
Koja umorno dogorijeva
Na stolu među pjesmama,
Među stihovima nedovršenim,
Zatvori tiho prozor
Da riječi u nepovrat ne odnesu,
Da ne izgore u plamu razuzdanom!

Sakupi ih i poveži vrpcom
Pa spremi u škrinjicu.
Čuvaj ih, čuvaj dok se ne vratim!
Ja sada nisam tu.
.

Ustala sam sa zorom
Sunce me dozvalo među zrake svoje
Zagrlilo me umjesto ruku tvojih.
Duša mi toplinu treba,
Promrzla je na vjetrometini života
Čekajući, tražeći, nadajući se…
.

Krenula sam za tragovima tvojim
Pa se možda sretnemo negdje
Na livadama Elizejskim
Ako pronađem portal između života i smrti.
.

Ako vrata budu zaključana
Vratit ću se u sumrak dana.
Vratit ću se kada utihnu vjetrovi.
Zagrlit ću pjesme u tišini
I dovršiti strofe započete.

Nema komentara za "Suzana Marić “Kada zapušu južni vjetrovi”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.