Ne trudi se,
mene nije lako upoznati,
shvatiti, a kamoli voljeti,
u svoj svojoj jednostavnosti
previše je riječi koje nikada na glas neću izgovoriti,
toliko je stihova koje bezglasno šapućem,
toliko je u meni cesta, na kojima samo tuga caruje,
a nerijetko nikuda ne vode
samo u moje snove u kojima me ne možeš dotaknuti… te ceste vode
a do njih teško je doprijeti, nema putokaza . . . samo srce
ono jedini vodič je
Ne ispituj prijatelje i poznanike
nikada nećeš znati tko sam
možeš samo naslućivati kako dišem
samo zamišljati zašto noću po kiši šećem
zašto se smijem u gluho doba noći i ljepotu u oblaku, ptici,
il kamenčiću nalazim
Ne shvaćaš ti kako noću zidovi zebu
al ja i dalje svoja sam, uporna i dosljedna sebe
odluka svojih i stavova
uvijek ću čudak biti za ljude bez mašte
jer moj život počinje negdje na granici jave i sna
i najljepše stihove pišem kad se noć preljeva u dan…….
Josip Ergovic
katarinab
Marija
Lav
29/07/2012 at 5:52 pm Permalink
lijepo, pozdrav, sfd
29/07/2012 at 5:55 pm Permalink
uvijek ću čudak biti za ljude bez mašte
jer moj život počinje negdje na granici jave i sna
i najljepše stihove pišem kad se noć preljeva u dan……. 🙂 🙂
29/07/2012 at 7:26 pm Permalink
Nekad smo sami sebi čudaci, realno je očekivati da nas neće uvijek shvatiti.
Dobra pjesma!
Pozdrav!
29/07/2012 at 7:51 pm Permalink
uvijek ću čudak biti za ljude bez mašte
jer moj život počinje negdje na granici jave i sna
i najljepše stihove pišem kad se noć preljeva u dan…
Vrlo lijepo Majo tko još razumije pjesnike sanjalice i vječite ljubavne lutalice zato jesu” čuđenje u svijetu”.Lijep pozdrav.
29/07/2012 at 8:50 pm Permalink
uvijek ću čudak biti za ljude bez mašte
Drugi naziv za biti genijalan je biti kontrolirano lud 🙂
Ne znam tko je autor ove izreke ali sjetih je se pročitavši kraj tvoje pjesme, jako lijepo napisano, sanjarski i tankoćutno, pozdrav Majino !
30/07/2012 at 5:17 am Permalink
Ljudi bez mašte su siromašni. Završetak pjesme je poseban :
i najljepše stihove pišem kad se noć preljeva u dan…….
to si ti Majo 🙂
Veliki pozdrav !
30/07/2012 at 9:25 am Permalink
Misao tek… a iza misli vascela pesma da nove misli traži kad noću zidovi zebu na granici sna i jave… Želim lepa pojutarja i nove stihove…
30/07/2012 at 11:01 am Permalink
“uvijek ću čudak biti za ljude bez mašte
jer moj život počinje negdje na granici jave i sna
i najljepše stihove pišem kad se noć preljeva u dan…….”
Da ,upravo tako
pozdrav