Ne budi ga više ni rijeka ljudi
Što se račvala po pogonima- moj grad spava.

I par golubova na silosu
Gladno i tiho guguće dok moj grad spava.

Ne zuje snažni motori ranom zorom
Niti se čuju noću, jer moj grad spava.

Utihnuli su jednog dana, zaustavila se rijeka ljudi
Sa suzama u očima, sad moj grad spava.

Prazan, napušten, razrušene duše
Što je kruh ljudima davala – moj grad spava.

Tiho,tiho, usamljen, star
Jer su mladi cvjetovi odletjeli, moj grad spava.

Umire li u svom snu? Hoće li ga itko probuditi?
Hoće li mu itko vratiti prijašnji sjaj? Smrtnim snom, moj grad spava.