Moja su ljeta bila drukčija

Ta su ljeta bila drukčija, moja ljeta slavonska, moji mirisi sela usred ravnice gdje se prašina kovitlala zrakom iza svakog konjskog kopita. Ta su ljeta bila puna strepnje i molitve kada bi se oblaci od Mađarske ili iz „babinog kuta“ počeli skupljati mrmljajući, a na poljima su se ljuljale zlatne glave žitorodne tik pred žetvu. Otata bi moj stalno šiltericu gužvao u žuljevitim rukama skidajućʼ je s mokrog čela obrisao bi čelo i bradu pa je opet na glavu stavio, a sve u nebo gledajući i onako ispod gustih brkova mrmljao; kako će biti svašta. A onda bi zabrenčala crkvena zvona i dugo bi zvonar zvonio i zvuk se razlijegao ravnicom dižući se prema oblacima. Govorili si stari ljudi kako zvuk oblake razbija pa su tako čuvali polja svoja i voćnjake, i vinograde, i bašče od leda. Strepnja se mogla osjetiti kao da je od jedne do druge kuće povezano sve nevidljivim konopcima. Na brzinu se marva sa paše vraćala i sve po dvorištima pospremalo jer digne li se vjetrušina letjet će po svem selu sve što u štagalj nije ugurano.

A onda se čekalo, napeto se čekalo. Omama bi krunicu kroz prste prebirala i na mađarskom šapćući molila jer toliko je žuljeva u tim rukama od motike, vila i zemlje da bi suza kanula ako bi se samo ljetni pljusak spustio. Neki spokoj se osjetio kao kada iza nedjeljnog ručka buhtli na stol dođu jer eto mimoišlo ih, a sve zbog zvonara i crkvenih zvona što su brenčala sve dok pljusak nije stao.

Ta su ljeta, moja, slavonska bila posve drukčija.

4 komentara za "Moja su ljeta bila drukčija"

  1. Marija
    Marija
    06/07/2020 at 10:00 am Permalink

    Tonka, od kada nisam čula te drage riječi otata i omama! A zvona su tjerala oblake. Sjećam se iz Gruntovčana i protugradne zaštite. Ne znam, je li sve to djelovalo, ali bilo je. Ostalo u toplim riječima ove crtice:)

  2. Mihaela
    Mihaela
    06/07/2020 at 7:03 pm Permalink

    Jako lijep opis jednog vremena. . Pobuđuje uspomene: Lijep pozdrav, Tonka:)

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    07/07/2020 at 11:45 am Permalink

    Otata i omama, tako je moja mama zvala svoje djeda i baku . Lijepo, Tonka. Vratilo me u prošlost. LP

  4. AnjaL
    08/07/2020 at 6:21 am Permalink

    Lijepo opisana sjećanja na prošla ljeta u slavonskoj ravnici. Veliki pozdrav! 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.