Monolog među zvijezdama

Ja sam gore, a ti ostani gdje jesi

Zabodi pogled u nebo, duboko

Tako spoznat ćeš, kada izvježbaš oko

Svaka se zvijezda drukčije krijesi.

 

Jedna plavičasto, druga jarko žuto

K’o potrošena svijeća treperi treća

A ta četvrta, što te na nešto sjeća

Mogu biti ja, ako vjeruješ u to.

 

Zaljuljaš li srce na sjajnom trapezu

Zanjihat ćeš zipku nad kojom sam bdio

I listat će se dani, dio po dio

Ukoričen život u tvrdom uvezu.

 

Noć je punog Mjeseca i divljih plima

Voda raste i topi obale tuge

Namiguju ti besramno zvijezde druge

Tek u jednoj nešto tvog zemaljskog ima.

 

Taj crni svemir sve do noćas se rug’o

Mom monologu među zvijezdama, sine

Sad u tvome oku sjajim iz visine

K’o medalja za naše čekanje dugo.

3 komentara za "Monolog među zvijezdama"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.