voljela sam ljubav snova

svaki trenutak postojanja

kroz rasklimana vrata još uvijek navratim

vezana za život

tražim ostatke u pjesmi sanjara

dok svi drugi trče za srećom

 

ne mijenjam navike

sa starog kofera pohabane ručke

ispucale od slanih okusa dlanova,

krize života,

odbacujem poneki list stare breze

dok iskradam se kao lopov u mislima

kidajući bore sa lica

spremajući ih u herbarij

kao uspomene  i sjećanje

 

još samo ime mi ostaje od života

niti šutnja ga ne spominje

ovdje završava pjesma

na mrtvoj točki stranputice