Odjednom k’o iskrica žigice
Bljesne r’ječ što zovemo je nada.
Traže je svi i stari i mladi,
Treba nam svima i sutra i sada.
Vjeruj u nadu, lakše će biti
Zaštitni veo tebi bi svila.
Nada nam daje pogled u sutra
I nada nam uv’jek daje krila.
Nadu tražimo kada je teško,
U trenucima patnje i boli.
Nadu tražimo kada smo tužni,
Kada se mrzi, kada se voli.
Al’ nada ima i jednu manu,
To njena, svilena nit je tanka,
Kada se naglo uhvatiš za nju
Ponekad pukne baš kao slamka.
Uz nju živimo i vjerujemo,
Nekada čvrsto a nekad na mah.
Uz nadu živimo i zdravi i bolni,
Sa njom udišemo posljednji dah.
Copyright (c) autor; Đurđica Brčić
27/10/2022 at 11:53 am Permalink
Lijep opis. Navikla sam već bez nade s carpe diem. Tu i sada. 🙂
27/10/2022 at 12:08 pm Permalink
Stalno nešto planiramo i nadamo se ostvarenju. Super pjesma.
27/10/2022 at 12:09 pm Permalink
Nada posljednja umire. Lijepa pjesma.
Lp
27/10/2022 at 12:58 pm Permalink
Hvala dragi očaranci. Budite mi dobro svi.Malo nade, malo pozitive, bude malo lakše. Svi imamo nekad loše dane a onda ga malo sunce oraspoloži. Zato gore glavu dokle god nam je moguće ju podići. 💖
27/10/2022 at 6:25 pm Permalink
Uvijek nova nada. Potrebna je ljudima. 🙂
27/10/2022 at 6:45 pm Permalink
Nada zadnja ostaje… pa makar bila tanka kao svilena nit – dobro je da postoji. 🙂 Pozdrav Đurđice!
28/10/2022 at 8:55 pm Permalink
Hvala Mihaela, AnjaL, Lijep pozdrav.