NaKrilimaŽeljeznihVojnika
U okove sam se sam postavio, nije ih nitko drugi dostavio
U vrijeme urlika i suicidalnog rata bio sam uz svoga brata
Je li nas smijeh vodio rukom potrage za sigurnosti, tko će znati
Sve što smo htjeli bio je okus smijeha, a tko ga nam je mogao dati.
Objasniti Bogu, zašto smo tek prostranstvo sa tisuću mana
Izgubili smo naše djetinjstvo negdje daleko, i mnogo dana
Borili se sa povicima tuđih, nerazumnih riječi, u sjeni
Ispratili su nas pogledima kao razbojnike neke! Vatra u meni!
Zaustavljeni na jezeru uz tek pridošlu slobodu
Gutali smo jad i gorčinu, kao svježu vodu.
Sanjaj dok su patuljci vrtni mirni, spetljani u travu
Ostala je tek fotografija na vrtuljku u centru tuđeg grada
Splet okolnosti nas je rastuđio, ipak blješti ta nada
Možda i taj Anđeo Odmetnik jednom bude u pravu.
Zemlja pod našim stopalima se rastopi
Utopli nam mladost da poželimo se vratiti
U Naš grad kada nas uvije ta nestašna starost
10 komentara za "NaKrilimaŽeljeznihVojnika"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.