Život jedan, bonaca na moru

Sjajna, glatka kao ogledalo

Usidren brod čeka nedolazeću zoru

Nikom baš nikom nije stalo.

 

Sidro teško  za dubine ga veže

Okovan lancima podzemnog svijeta

Na provi komadić pokidane mreže

Na pučini dalekoj jer u luci smeta.

 

Kroz madiru staru, u nutrinu broda

U njegovu dušu napuštenu, bez snage

Dubinama da ga odvuče, ušla je voda

S neba na njoj vidi lik zvijezde drage.