Jata starih priča gube se u magli

lete već nekud obezglavljene guske

htjeli smo svemir, a onda prasak nagli

 zvijezde nam se smiju kroz rupe uske.

 

Perje naših snova rasuto po cesti

i glava se prezrelim temama sladi

nekad smo đavlu iz dlana mogli  jesti

dušama bogatim poljanama gladi.

 

Stigla nas je sudbina fosilnih bića

zamrznut u ledu pepeo svih ljeta

duh prošlosti dižu mjehurići pića 

pa nestaje već u dimu cigareta.

 

Makar se srećemo suviše rijetko

 američki osmijeh ponavlja okej

ja se pravim Englez, sličan tebi netko

i pričamo o vremenu – bljuti-fuj dej.