Nazovi me u ponoć
kada mjesečina srebrom sja,
kada snovi putuju jastucima
a nježnost se prosipa lipama.

Pozovi me na puteve strasti,
dodire lahorima šalji
ne da me griju već grudi hlade
i uzdahe mjesećinom slade.
Nazovi me u ponoć
harfu tvog glasa želim čuti,
nemoj me iznevjeriti
srce tugu ne želi iznjedriti
jer ljubav bi mogla tada
nas nepovratno promašiti.
Nazovi me,
pusti vrijeme
ono ionako brzo teče
u ovu zvjezdanu ponoć
moje je i tvoje veće.