Ne šetajte više sjene
mojim poljima suncokreta,
ne njišite glave zlatne
od tereta mogle bi pasti
i u korov zaborava zarasti.
Ne putujte misli stazom
što kroz polje žuto vijuga
ne milujte sjetom više
uvenuti će suncokreti
bez ljubavi ko bez kiše.
Ne, ne dam nikom suncokrete
jer život su mojim pjesmama,
krv su mojim napuklim mislima,
zlato su mojoj ljubavi
što glavu za uzbuđenjem okreće
tražeći tragove sreće.
Ne dam suncokrete nikom
samo gladnoj ptici rugalici
da sita se nahrani zrnjem
kada krenu jesenje kiše,
mojoj ljubavi i sjeti
da ne ruga se sita,
nikad više.
Ne dam suncokrete
7 komentara za "Ne dam suncokrete"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
Suzana Marić
Marija
Mihaela
14/09/2012 at 8:48 pm Permalink
lijepo, pozdrav Stefi !
14/09/2012 at 8:50 pm Permalink
Žuti, vedri, lijepi. Sunce u sivilu života. Lijepa. Laku noć Štefi 🙂
14/09/2012 at 9:15 pm Permalink
…inspiracija su i meni, divni lijepi suncokreti 🙂 lijepa pjesma !
15/09/2012 at 3:23 am Permalink
super napisano stefi, jutro, sfd
15/09/2012 at 3:46 am Permalink
Jako lijepa pjesma.
“….što glavu za uzbuđenjem okreće
tražeći tragove sreće.”
Budi suncokret, uvijek okreći glavu tražeći i naći ćeš je.
Srdačan pozdrav!
15/09/2012 at 10:54 am Permalink
Lijepa pjesma;-) pozdrav
15/09/2012 at 11:23 am Permalink
lijepo Stefi,pozdrav