Tamo gdje sjene uzdahe nose
ti tužan čekaš, hod moj slutiš
tamo gdje duše za smrt prose
ti samo čezneš, samo šutiš.
.
Ako budeš išao dalje
nikad te neću moći stići
novi će život svoje ralje
sklopit u nekoj drugoj priči.
–
Strpljivo čekaj, ja ću doći
nemoj me sada ostavit samu
mjerilom neba, malo noći
da sama okusim tamu.
Tonka
18/02/2013 at 8:56 pm Permalink
Ljubavna tematika je duša poezije. Jadna bi bila lirika bez nje. Posebno ako je uz nju vezan poseban, snažan ugođaj i dašak filozofije ili barem slutnje. 🙂
18/02/2013 at 9:04 pm Permalink
Tema koja je uvijek dominirala u poeziji ostat će glavna dokle god čovjek ostane čovjek. 🙂
18/02/2013 at 9:30 pm Permalink
Tamo gdje sjene uzdahe nose
ti tužan čekaš, hod moj slutiš
tamo gdje duše za smrt prose
ti samo čezneš, samo šutiš.
Ah, kako krasno…
LP
18/02/2013 at 9:41 pm Permalink
dobra pjesma!
pozdrav
18/02/2013 at 10:05 pm Permalink
Lijepa pjesma i birane riječi, sve pohvale, pozdrav !
19/02/2013 at 2:12 pm Permalink
Hvala na čitanju!
19/02/2013 at 5:45 pm Permalink
Divna pesma Mihaela. Pozdrav 🙂