na mjestu gdje diše tuga

ne ostavljam cvijeće

na mirisnoj knjizi izvezenih slova

utiskujem stotinu godina ljepote

upijam tvoje ime

u tišini plamena

u bojama snova

 

na mjestu gdje zima toplinu ima

ne ostavljam ledene polumjesece

škrtog pogleda srca

udiše tvoj dah

u tišini plamena

jer srce što kuca posve blizu

tvog srca

udiše tvoj dah

u tišini plamena

u bojama snova

 

na mjestu gdje sutra pretvaram u jučer

ne ostavljam tihu glazbu bez nota

slomljenog glasa

blizinu beskrajno udaljenu

od tvog tijela

u tišini plamena

u bojama snova