Ne trebam ništa
tek gvaš akvamarina
da lažni proljetni pljusak
pretvorim u svoje boje sna
i prstohvat jesenjeg okera
za zrelost i mudru riječzelena je
ravnoteža mog života
stisnuta u sigurnosti
plave i žute
da mi ocrtava putne zaboravi što ti bojama želim reći
boje su dio nas
samo loš život je proziranodrekni se slatke želje
ocijedi purpur
i oživi slikarsko platno
ohrabri kist da putuje po njemu
jer jedino tamo pripada
san
ti
ja
i budućnost
za koju ne postoji boja