U maloj zelenoj dolini

podno medvjeđe špilje

koja prkosi buri

i razbija munje svojim pogledom

tu sam rođena

mirisom vrijeska, kadulje

divljih jagoda umivana

gdje se gola svanuća

kupaju u grlu rijeke ponornice

mjesec silazi

niz gudure

u mliječni pogled djeteta

i ljulja drvenu kolijevku

jagodicama punim kozjeg mlijeka

i pjeva

pjeva uspavanku

malenim pjegavim jajima

iz kojih se legu ptići

visoko u granama jasena

rođena

gdje se stijene sa krvlju bosih tabana brate

pa me vučica po proplancima

na ramenima nosila

tu orao u niskom letu

pije iz očiju bijelog janjeta

zelene zmije se legu

u gnijezdima smreke

sunčaju po kamenim pločama

mirišu po samoniklim dunjama

zastajem

jesen korača, jesen se penje

po sanjivim brdima moje nutrine

i hoda, samo hoda

zalazi u neprohodnu šikaru

i sanja

opet sanja

petrolejku u zimskoj noći

ognjište,

miris pečenog kukuruza

koji briše bijeli trag varenike

osušen na rubovima usana

da, tu sam rođena

visoko pod oblakom

pored stare crkve

u njenim temeljima

kosti mojih pradjedova

i danas žive

još šušte glasovi u godovima

moga rođenja

a danas

ni hrasta

ni kamena

od kamena

ni žutog smilja

plavetnilo zazidali pvc prozori

rukohvat od inoxa

zario svoje nokte u očne jabučice

duboko u srce Bukovice

ječi krš, stenje Medviđa,

tamo više ne živi moja kuća

tamo više nije moja dolina

tamo su

neka druga svanuća.