Ne obilazim, više, mjesta
na kojima si me čekala
da se vratim, kao mornar,
sa dalekih putovanja, iz neke
daleke luke, donoseći melodije strasti
Ne izmišljam, više, kišu
na kojoj ćemo zajedno kisnuti
pod svetiljkama jeseni,
ispod starih breza, u nekoj
nepoznatoj varoši
Ne posjećujem, više, kafane
u kojima sam, nekad, sjedio
do zore za praznim stolom,
nalik skitnici ,koji neće moći
da plati večeru za dvoje
Ne tražim, više, u vremenu
tragove našeg postojanja
jer nisam znao reći kad je trebalo
to što je moje srce odavno znalo
i pustio sam da dogori
svijeća ljubavi
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
09/11/2012 at 7:09 am Permalink
Sumiko, istinski romantik kroz pisanu riječ …
Lijep pozdrav i uvijek te lijepo čitati.
09/11/2012 at 7:13 am Permalink
Zamori se srce i zatvori na trenutak. Lijepo si to izrekao. Lijepo i romantično. Često povezuješ urbano s dalekim, zamišljenim.Posebno me se dojmila slika;
Ne posjećujem, više, kafane
u kojima sam, nekad, sjedio
do zore za praznim stolom,
nalik skitnici ,koji neće moći
da plati večeru za dvoje.
Pozdrav Sumiko 🙂
09/11/2012 at 11:47 am Permalink
Ne izmišljam, više, kišu
na kojoj ćemo zajedno kisnuti
pod svetiljkama jeseni,
ispod starih breza, u nekoj
nepoznatoj varoši
uvijek tako lijepe slike, dirljive 🙂
ne izmišljam, ne živim više u mašti, prekrižio sam te, iako sanjam da mi se smješkaš ispod crta markera 🙂
pozdrav 🙂
09/11/2012 at 4:00 pm Permalink
Ne posjećujem, više, kafane
u kojima sam, nekad, sjedio
do zore za praznim stolom,
nalik skitnici ,koji neće moći
da plati večeru za dvoje
Moje čestitke za još jednu prekrasnu pjesmu, pozdrav !
09/11/2012 at 5:41 pm Permalink
nisam znao reci kad je trebalo… sad se treba pomiriti s tim i pustiti svijecu da izgori.lijepi stihovi ,teku , mada je sjetna.pozdrav
09/11/2012 at 6:54 pm Permalink
Ne tražim, više, u vremenu
tragove našeg postojanja
puno pozdrava
sfd