Ne obilazim, više, mjesta

na kojima si me čekala

da se vratim, kao mornar,

sa dalekih putovanja, iz neke

daleke luke, donoseći melodije strasti

Ne izmišljam, više, kišu

na kojoj ćemo zajedno kisnuti

pod svetiljkama jeseni,

ispod starih breza, u nekoj

nepoznatoj varoši

Ne posjećujem, više, kafane

u kojima sam, nekad, sjedio

do zore za praznim stolom,

nalik skitnici ,koji neće moći

da plati večeru za dvoje

Ne tražim, više, u vremenu

tragove našeg postojanja

jer nisam znao reći kad je trebalo

to što je moje srce odavno znalo

i pustio sam da dogori

svijeća ljubavi