Kada me ne bude

obuhvatit će te moje ruke

od tišine,

proći kroz tvoje sjedine

od mjesečine.

Da te ne prenem, šapnut ću tiho

šaptom nebeskog vjetra

to sam ja, tvoja mala,

a ti ćeš pružiti ruke

i uz svoje tijelo

priviti moje tijelo, bijelo.

Sanje će vratiti sve prošle dane

samo lijepo, bez mane

i srce će biti kao nekad,

opet isto, mlado

noć za prošlost, sanjati će rado.

Kada svane,

kada jutro zanjiše grane

otići ću nježno,

nećeš ni čuti lepet,

niti osjetiti trepet

još snenog, pokrit će te svila

mog nebeskog krila.

Meni će time biti podaren život novi

znat ću da  nebom

nikad

ne prestaju snovi.