Neću biti pjesnik izliven u broncu

Možda su mi pjesme
Poput povrća u loncu
Jer ja neću biti pjesnik
Izliven u broncu
Ja samo pišem
Što mi misli kažu
Srce i duša
Jer oni ne lažu
Možda mi se misli
Ponekad potkradu
Pa promrmljam psovku
Sebi u bradu
I ruka zadršće
Al’ pisat ne staje
Svaki dan nova
Pjesma nastaje
U tuzi i samoći,
Po danu, po noći
Opisujem grijeh
Radost i smijeh
Dušu kad boli
Srce dok voli
More i kamen
Na nebu znamen
Opisujem sebe
A često i tebe
U sitne sate
Dok me snovi uhvate
U kutku svom tihom
Sve uokvirim stihom
S:K:M

Fotografija Suzane Kostelac Marić.
 Foto: S:K:M

 

 

16 komentara za "Neću biti pjesnik izliven u broncu"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.