Rekao si jednom hrabro
na početku naše priče
hajdemo tamo gdje ima smijeha
i gdje nježnost  samo nas čeka,
sakrijmo se ispod vela tajanstvenosti
prođimo kanjonom žudnje
ali nisam siguran da tamo
za ovu privlačnost ima lijeka.
Srce je hulja izdalo me skoro
kucajući snažno kao zvono starog sata
htjelo poletjeti istoga trena,
glava je bistra prepoznala strah
naredila srcu da otkucaje smiri
jer takav osjećaj nema sretan kraj
u kojem svatko izgori u trenu
i nema vremena za oproštaj.
Prošli smo kanjonom života
svaki sam sa svojom čežnjom
na kraju kanjona čekalo nas poznato
godine nanizane kao koraljne ogrlice
i jedna još uvijek nedovršena priča.