Nejake misli ka visini streme

I traže bijeg iz najgušće tmine

Nejaka krila, a preteško breme

Dar je tišine samo bol što mine.

*

S kim da podijelim nejasnu tugu

Grad odavno snom nevinašca spava

Vir me vrti u začaranom krugu

Zastaje srce, razbija se glava.

*

Zagledan u se ćutim moć bezdana

Spreman da prigrlim svetu samoću

Sanjam neka putovanja zvjezdana

I samo noću budem sve što hoću.

*

Spokoju se nadam u crnom času

Da potečem svijetom k’o bistra voda

Riječ je nemir koji ne podajem glasu

Riječ je nemir kojeg tek pjesma oda.

*

Nejake misli u visinu lete

I traže bijeg iz najgušće tame

Nije pjesnik taj koji pjesmu plete

Riječi se odnekud rađaju same.