Nema me više

i ne znam tko sam.

Ponovno se tražim

u moru crnih misli.

 

Nema me i ne znam

gdje ću s tugom doći.

Hoćeš li me Radosti

primit ove noći?

 

Jer, sebe više nemam…

ostala je ljuska od tijela i misli.

Jer, srca više nemam…

ostao je prah razorene hridi.

 

Nema me i ne znam

tko sad rime niže.

Hoćeš li me, Anđele,

primit sebi bliže?

 

Jer, Tebe više nemam…

ostao je muk nakon mnoštva riječi.

Jer, sebe više nemam…

vrijeme pusto kroz mene će teći.

 

Nema me već dugo

i ne stojim više ravno.

Zar da stavim oklop

kog izradih davno?

 

(V.-VIII. 2002.)