more nas je voljelo toga ljeta

smijalo se algama i malim ježincima

znak čistog mora

 govorio si

a ono je uporno

šumom valova

u razuzdanom ritmu

potvrđivalo tvoje riječi

.

i zore su nas voljele toga ljeta

budile nas još snene

zagrljene

vodile na izvore

 poklanjale pjev ptica

koji si mi u kosu

zaplitao

.

ne može to tako

govorila sam

ne možeš ptici uzeti pjesmu

ne možeš je u cvijet pretvoriti

u kosu  moju zaplitati

.

sve mogu, malena

smijao si se

sve mogu

dok me oči tvoje gledaju

zaljubljeno

sve mogu

dok nas more

 tako divlje…

dok nas zora

tako sneno…

dok mi sami…

ne zaboravimo

ljeto