Kada kamen na grudi legne

A riječi se pretvore u jecaj

Duša zavapi prema nebu

Tražeći Boga, pitajući ga

Je li pogriješio u svom naumu

Hoće li ispraviti grešku?

 

Obamrle ruke niz tijelo vise

Nesposobne obrisati suze

Što nezaustavljivo teku

Poput ovih jesenjih kiša

Dok srce bolom grmi, drhće

Pri svakom otkucaju.

 

Ugasio se plamen nade i očekivanja

Otpuhnut ovim hladnim vjetrom

U noći kada ni zvijezda nije

Na nebu bilo,

Možda su i one negdje skrivene

Sa mnom plakale.