Možda smo negdje utkani u traku
daleke Lune prepune sjaja
možda smo samo titraji u zraku
čestice tuge stazama beskraja.

Možda nas trome na kraju puta
dočeka istina u odori od uzaluda
i možda padnemo kraj njenih skuta
zgranuti zbiljom, bez pravde i suda.

Možda nas vjetar kao lišće nosi
da nas ne ožali nitko drag
a možda smo samo sjaj u rosi
između zvijezda nevidljivi trag.