Ni osvrnula se nije moja malena.
Otišla je žurno kao da se boji
zaplakati
a ja sam znao da nema suza
u oku, da nema mene u srcu.
Ni osvrnula se nije moja malena.
Jedan je galeb kliktao u visini
jedan je pijanac tražio put
a moja je malena odlazila žurno
kao da se boji
zaplakati.
Ni osvrnula se nije moja malena.
28/06/2013 at 5:32 pm Permalink
Lav , lijepa ti je pjesma, neki bi rekli da je tako i najbolje bez opraštanja i osvrtanja kao kad presječeš nit paučine, pozdrav Lav!
28/06/2013 at 6:24 pm Permalink
Rastanci, odlasci… pa pjesme – kad mine vrijeme – rastu, cvjetaju iz tih mučnih, sudbonosnih trenutaka. Htjeli mi priznati, ili ne, takve se slike ostaju provlačiti kroz nas. Često zauvijek ako se radi o velikoj ljubavi. Lijepa, lagana, žubori – kad nas dotakne njen jedan sloj. Drugi zaustavi, ali u principu, kao što i Jim reče, u tim nekim slučajevima:
“a ja sam znao da nema suza
u oku, da nema mene u srcu” najbezbolnije, zapravo najbolje je “bez opraštanja i osvrtanja kao kad presječeš nit…”
Pozdrav Lav !
28/06/2013 at 6:28 pm Permalink
Jedan je galeb kliktao u visini
jedan je pijanac tražio put
a moja je malena odlazila žurno
kao da se boji
zaplakati.
Pozdrav 🙂
28/06/2013 at 7:37 pm Permalink
Odlazak i rastanak, ali mora se dalje.
Pozdrav Lave 🙂
28/06/2013 at 11:11 pm Permalink
drž ju čvrsto
puno pozdrava
sfd
29/06/2013 at 12:23 pm Permalink
i to je život… rekoh i ostadoh živa 🙂 (moja zirka klišeja i floskula je ogromna, dapače mogla bih napisati knjigu ili možda Wiki stranicu pod nazivom Klišej za svaku priliku)
a treba li što drugo reći? i rastanci su dio života, osjećaj je gadan trga utrobu i baca u očaj, osjećaj nemoći, tuge možda i razočarenja, ali na kraju i to je samo osjećaj, treba mu vremena i proći će, ostat će sjećanje na događaj na osjećaj i polako će ishlapiti kao što ishlapi i otvorena bočica parfema. postat će samo dio albuma trajno ili prolazno spremljenog u memoriji mozga, možda mobitela ili aparata… i šta onda reći osim i to je život.
🙂
30/06/2013 at 8:02 pm Permalink
Prelijepo.
Pozdrav Lave.
09/03/2014 at 12:24 pm Permalink
Zar svi su rastanci već prije dosuđeni?
Zar je neprirodna veza izmedu M i Ž?
Zar je buducnost samodovoljnost?
Vrlo dirljivo, vrlo dirljivi zapisi!
Hvala
Od boli nastaju riječi. Barem nešto… :/