Nije se osvrnula

tumbir

Ni osvrnula se nije moja malena.
Otišla je žurno kao da se boji
zaplakati
a ja sam znao da nema suza
u oku, da nema mene u srcu.
Ni osvrnula se nije moja malena.

Jedan je galeb kliktao u visini
jedan je pijanac tražio put
a moja je malena odlazila žurno
kao da se boji
zaplakati.
Ni osvrnula se nije moja malena.

8 komentara za "Nije se osvrnula"

  1. Jim Corbet
    28/06/2013 at 5:32 pm Permalink

    Lav , lijepa ti je pjesma, neki bi rekli da je tako i najbolje bez opraštanja i osvrtanja kao kad presječeš nit paučine, pozdrav Lav!

  2. mirko1
    28/06/2013 at 6:24 pm Permalink

    Rastanci, odlasci… pa pjesme – kad mine vrijeme – rastu, cvjetaju iz tih mučnih, sudbonosnih trenutaka. Htjeli mi priznati, ili ne, takve se slike ostaju provlačiti kroz nas. Često zauvijek ako se radi o velikoj ljubavi. Lijepa, lagana, žubori – kad nas dotakne njen jedan sloj. Drugi zaustavi, ali u principu, kao što i Jim reče, u tim nekim slučajevima:
    “a ja sam znao da nema suza
    u oku, da nema mene u srcu” najbezbolnije, zapravo najbolje je “bez opraštanja i osvrtanja kao kad presječeš nit…”
    Pozdrav Lav !

  3. Marija
    28/06/2013 at 6:28 pm Permalink

    Jedan je galeb kliktao u visini
    jedan je pijanac tražio put
    a moja je malena odlazila žurno
    kao da se boji
    zaplakati.
    Pozdrav 🙂

  4. Aljoša
    28/06/2013 at 7:37 pm Permalink

    Odlazak i rastanak, ali mora se dalje.
    Pozdrav Lave 🙂

  5. songfordead
    28/06/2013 at 11:11 pm Permalink

    drž ju čvrsto
    puno pozdrava
    sfd

  6. Iluzija
    29/06/2013 at 12:23 pm Permalink

    i to je život… rekoh i ostadoh živa 🙂 (moja zirka klišeja i floskula je ogromna, dapače mogla bih napisati knjigu ili možda Wiki stranicu pod nazivom Klišej za svaku priliku)

    a treba li što drugo reći? i rastanci su dio života, osjećaj je gadan trga utrobu i baca u očaj, osjećaj nemoći, tuge možda i razočarenja, ali na kraju i to je samo osjećaj, treba mu vremena i proći će, ostat će sjećanje na događaj na osjećaj i polako će ishlapiti kao što ishlapi i otvorena bočica parfema. postat će samo dio albuma trajno ili prolazno spremljenog u memoriji mozga, možda mobitela ili aparata… i šta onda reći osim i to je život.
    🙂

  7. Prolaznik
    30/06/2013 at 8:02 pm Permalink

    Prelijepo.

    Pozdrav Lave.

  8. deo13
    09/03/2014 at 12:24 pm Permalink

    Zar svi su rastanci već prije dosuđeni?
    Zar je neprirodna veza izmedu M i Ž?
    Zar je buducnost samodovoljnost?
    Vrlo dirljivo, vrlo dirljivi zapisi!
    Hvala
    Od boli nastaju riječi. Barem nešto… :/

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.