Hukta

vlak svakdanji.

 

Na peronima

lica nebrojenih,

danomice razrijeđena

od bujica smrti.

 

Viri zlo.

Krade i uzima jednog po jednog.

 

Revni Kosac

brižno ostavlja

nove fotografije,

na svakoj, sablasno

prazna mjesta

i nikada ne znam

da li sam i sama na redu,

kada će i moje mjesto

biti trajno izbrisano,

kada postati ću samo

ukomponirana

bijela mrlja na

skici halje

života

 

Brzam kolosjekom,

možda

vožnja traje samo krug

 

Smrti žrvanj melje,

to nijemi je tanac.

 

Ćutim,

još malo će dobro trajati.

 

U naramku

i za me, arija već

miris ciknutog nosi,

a satovi već broje,

i zobaju minute.

 

Photo by Photographize