nije loša ova ludost u meni

danas, sutra

zemljica će biti veselija

kada me dobije

ispod nadgrobnog spomenika

 

ludujem tako dan po dan

otvaram kišobran života

ne da ne pokisnem od kišnih kapi,

samo ne dam,

da mi netko pokvari ovo malo vremena

 

nosim Svijet na ramenima,

okrećem se suprotno nego Zemlja oko Sunca,

oblačim tami raskošne haljine,

plešem s oblacima,

onako, kako znam

 

ne želim da prestane ova ludost u meni

ni kada bi se tokovi rijeka okrenuli,

niti da se Mjesec u danu pojavi umjesto Sunca,

ni kada bih znala broj zvijezda na nebu,

nikada se promijenila ne bi

to sam ja

ne znam biti drugačija

 

kažu ljudi: “nikada ne reci nikad”

moj život tjera inat sam sa sobom

besparicom života ponekad se naziva

snove sniva tek da ih ima

prekine ih na pola, da bi trajao

onda nastavi snivati kako bi opstao

 

ja,

ne bih bila ja, kada bih se promijenila

 

Autorica: Pejak Mirjana Peki