Nikola  Šimić  Tonin “Poezija Muniama Alfakera” – izbor iz Diskursa

SRCE JE DOMOVINA LJUBAVI, UM JE NJENO UTOČIŠTE

Osvrt na poeziju Muniama Alfakera

Muniamova poezija je poezija koja izvire direktno iz njegovoga srca, rađa se iz izvora njegova života, njegovih radosti, nadanja i tuga i možemo je ubrojiti, bez imalo sumnje, među najuniverzalniju poeziju svijeta. Ljubav Muniama prema poeziji rođena je neupitno iz njegove ljubavi prema životu. Za njega život nije samo put,  niti samo prolazni trenutak, čovjekovo progonstvo na Zemlji, nego mu je on život, posljednji cilj i najviša svrha.

Muniam Alfaker irački je i internacionalni pjesnik, pisac, dramaturg i prevodilac s danskog na arapski. Živi u Kopenhagenu. Rođen je 1953. u Bagdadu, odakle pod pritiskom režima odlazi 1979. Preko Maroka i Libana stiže u Siriju 1982. U Damasku objavljuje prvu zbirku poezije na arapskom Daleko od njih. Azil nalazi u Danskoj, gdje nastavlja s književnim radom i 1988. objavljuje zbirku poezije Oblak u bijegu na arapskom s paralelnim danskim prijevodom. Od tada je objavio desetak knjiga na danskom, a na arapskom i brojnim svjetskim jezicima preko pedeset knjiga poezije, dva romana i jednu dramu. Osim knjige poezije Odijelo bez tijela izašle su mu još u prijevodu s danskog Milene Rudeš pjesničke zbirke: Neočekivana radost, Oblak u bijegu i druge pjesme. Najnoviju pjesničku zbirku Rane vječnosti objavio je na arapskom u Kairu 2015. Dobitnik je brojnih danskih i međunarodnih nagrada i priznanja, kao pjesnik i graditelj mostova između različitih kultura i naroda. Predsjednik je dansko-arapskog udruženja Assununu.

Dobro je primijetila Selma Alispahić: „Muniam Alfaker svojom poezijom pokušava pomiriti dva svijeta kojima na kraju ipak podjednako pripada.“ Danska mu je postala dom, a domovinu stvara svojom poezijom, ujedno stvarajući vezu između svoje prošlosti i sadašnjosti s nadom da će budućnost biti manje bolna.

Srce je domovina ljubavi, um je njeno utočište.

Njegova je poezija, izvorna i čista, ona nas s nevjerojatnom lakoćom pridobija. Jednostavnim izrazom, najboljim od mogućih izraza, u koji je unio elemente svoga poetskoga doživljaja, ne ide zaobilaznim putem, već izravno, pravcem.

doći će / vrijeme /  u kojem ću se naći / van ovog svijeta… // tek tada / postat će mi jasno / kako je mračna rupa / koju napuštam…

Pjesnik Muniam u razgovoru sa samim sobom ponavlja u sebi radosti i tuge, ljubavi i gorčine, između jave i sna, stvarnog i nestvarnog, magije i magičnog… gleda sebe, gleda raskoš prirode, nalazi u njoj sugovornika i prijatelja, odaje joj svoje tajne, u osjećaju svijeta i vremena. Njemu pjesniku, sve ima moć govora: kamenje, oblaci, lišće, vode, drveće, odjeća, pokućstvo, putovi, gradovi, zemlja…

Neočekivani obrat često se javlja u njegovim pjesmama:

noćas / svi su pozvani: / slike / koje su se dosađivale u albumu / pisma / koja su nezadovoljna ležala u ladici / slike / koje su se posvađale sa zidom / i tuga / iz koje se vinula radost / noćas / sam sanjao / da sam ja bog… / rastužio sam se / jer sam znao / da nema drugih bogova / osim mene // stigao sam u zemlju / u koju su prije mene došli / sunce i drveće // zlatni at / me je nosio // ptice su pjevušile / najljepše pjesme / cvijeće mi je / pokazivalo put svojim mirisom // izvori / pripremili kupku // sunce / me umotavalo u svjetlost // a lahor / namještao kosu //polja su se / pretvarala u praznične sofre // ali kada sam otkrio / da nema drugih ljudi osim mene / oneraspoložio sam se, i u istih mah / …razveselio.

Za Alfakerijevu poeziju može se reći; poezija je to pjesnikove budnosti bića, intelektualne aktivnosti duha, britke misli i emocije, senzibilnoga promatračkoga dara.

noć je greška svemira, / jutro je njegovo izvinjenje

Knjiga pjesama Muniama Alfakera: Odijelo bez tijela, pjesnička je zbirka magijske snage beskraja, univerzalna slika kozmosa, unutarnjega čovjekovoga kozmosa. Pjesma – ogledalo pjesnika. Svojom poezijom pa i ovom knjigom pjesama, Odijelo bez tijela, Muniam Alfaker uspostavlja harmoniju prirode, čovjeka i vremena. Pjesma dolazi iz budućnosti – Jure Kaštelan.

Snažnog pjesničkog talenta, Muniam Alfaker, imaginacijom umjetničke riječi, filozofskim spregovima svoga pjesničkoga jezika, prepoznatljiva, samosvojna poetskoga rukopisa, kreće nove pjesničke svjetove.

mjesec je moj okrugli stol / za kojim pregovaram sa snovima

 

Prevela s danskog Milena Rudeš

 

Jedan komentar za "Nikola  Šimić  Tonin “Poezija Muniama Alfakera” – izbor iz Diskursa"

  1. Marija
    Marija
    24/03/2021 at 11:49 am Permalink

    Sljedeći broj Diskursa posvećujemo Vladimiru Vidriću. Pišite za Diskurs!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.