Noć punog mjeseca

Noć punog mjeseca se rojila,
šuma bagrema rascvala
mirisom tijela opijala
dok se ljubav kao bršljan
oko nas ovijala,šuljala
prijeteći da nas uzbuđenjem ošamuti.
Poljupcima vijenac nježnosti
pleli smo oko usana
nježniji od latica tratinčica,
dlanovima vlažnim, uzdrhtalim
oganj u tijelu smo raspirivali
pa ga onda uzdasima gasili,
prstima smo lutnju po tijelu dirali
i zagrljeni lebdjeli prostranstvima nebeskim
nošeni čarolijom ljubavi,
na krilima zanosa, tango plesali.
I sada se pitam još začarana
zašto noći punog mjeseca
tako rijetko i kratko traju,
zašto  mjesečeve zrake stalno
infuzije ljubavne životu ne daju.

Nema komentara za "Noć punog mjeseca"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.