Kad zv’jezda previše zabljesne

izgubi se u svome sjaju,

anđeli kad nebom zaplešu

sveci se rastrče po raju.

 

I mjesec kad nebom zablješti

prvo se on kupa u sv’jetlu

pa onda tek zemlju obasja

sv’jetlošću b’jelom u svom letu.

 

Valovi mora kad zapjene

prvo udare po st’jenama,

glasno tišinu neba ruše

kad se sljube sa sirenama.

 

Onda se sve najednom stiša:

Zv’jezda, anđeli, mjesec i val,

veličanstvena stiže zora

da pozdravi usnuli žal.

 

To su noćne igre nebesa

i opuštanje mora noćno,

predivna zemaljska čudesa

sve na ovom svijetu moćno.

Đurđica Brčić