Jednom
prestaću da bježim
nedorečen
po prašini
a opet budan negdje
u vodopadu
žutog polena.
Jednom
stopiću se s kišom
u kap
i suzu
da potečem kao reka
otrgnut od izvora.
Jednom
razumećeš skitnicu
u reči praznih bokora
shvatićeš
sad neshvatljivo
i tad teće krv
mrtvih suncokreta
kao pokora.
jednom
bude prekasno…
Lav
Suzana Marić
julija
14/12/2012 at 9:34 am Permalink
nada -biti ce jednom – i zelja da se preboli i ide dalje. a zadnji stih – strah ( svjesnost ) da predugo to sve traje i biti ce prekasno.
lijepi stihovi.pozdrav
14/12/2012 at 10:46 am Permalink
Jednom
razumećeš skitnicu
u reči praznih bokora
shvatićeš
sad neshvatljivo
Stihovi srca, zanesenog, tužnog. Lijep pozdrav Mile 🙂
14/12/2012 at 6:40 pm Permalink
Jednom
stopiću se s kišom
u kap
i suzu
da potečem kao reka
otrgnut od izvora.
eh ovome ne treba komentar, jasnoća i slikovitost, kao glazbena priča, nosi sa sobom posebni mir i blagost ili kao bistra rijeka, krivuda i opojno šumi.
pozdrav