Pusti ove samotnjačke sate

Kaktusa što u obrani bode,

Drugo vrijeme ja čuvam za te

Sada mogu bez kruha i vode.

Srce je zlatno pješčano zrnce

U toj ledenoj pustinjskoj noći,

Grijat će ga sutra tvoje sunce

Pusti da ga sanjam u hladnoći.

Tragova nema na ovoj stazi,

Znaš, neka krila nisu za dvoje,

Moram biti sam u toj oazi

Pustinja je riječ boli tvoje.

Ma pusti i mornareve sate

( Spojene u val obrve guste )

Lađe se svejedno vezu vrate,

Al’ odlaze same il’ ih puste.