Noćas  njena rijeka teče slatko

I budi se u meni malo ušće,

Tu miješaju se kapi nakratko,

Pobjeđuje more – slanije, gušće.

 

Ipak uzvraćam osmijehom, Bože,

„Uzaludan pokušaj !“ – kako to reći,

Ostavljam sol duboko ispod kože

Da rijeka može snovima teći .

 

 Zaspala je tako mirno u  moru,

„Laku noć !“ –  s mojih usana palo,

Još će ludo more pjeniti zoru

Njena je sreća ono ušće malo.