Oči demona izranjaju iz mraka

Oči demona izranjaju iz tame

Munja svijetli u utrobi oblaka

Prijeteći da svanuća nema za me.

 

Zvijezde su sakrila siva bespuća

Mjeseca nema da ravnice obasja

Kiša se cijedi niz oluke kuća

Vjetar je uskovitlao zlatna klasja.

 

U ovakvim noćima tek pjesmu imam

Da mi pokaže stazu do zore modre

Sve joj vjerujem i samo glavom klimam

Dok njene riječi tješe me i bodre.

 

A tko istinu zna, ako ne zna ona

Koja je preživjela trusne eone

Iz mraka izranjanju oči demona

U oči treba pogledati demone.