Ima me i tu i tamo
Svugdje me izdašno ima
Da se ne zavaravamo
Ja sam Bog nad bogovima.

Najveći sam ( skromnost čemu)
Sveprisutni Bog eona
Bijah i jesam u svemu
Sav od svjetla i neona.

K’o boginja svoga Boga
Poezija mene sluša
Moja riječ – to je droga
Opijum priprostih duša.

Riješi se takvog garda
– prišapnu mi tu i tamo
Ali u maniri barda
Na to se oglušim samo.

I kad budem pod hum leg’o
Prizemljen biti neću
Zvijezdu zaslužuje Ego
Sjajniju od svih, najveću.