Sam na svijetu

 

Bio je dječak mršavih nogu
Sa jednim gumbom na starom kaputu
Očiju plavih, pogleda tužnog
Trkao je kamenje po prašnjavom putu.

Voljeli su ga svi stari i mladi
Jer narav su njegovu dobro znali
Iako je bio visokog rasta
Svi su ga od milja zvali”mali”.

Al’ velika tuga u njegovoj duši
Svoje je gnijezdo odavno svila
Još kao bebu, u kolijevci staroj
Bolesna ga majka napustila.

Odletjela je kažu, gore, na nebo
Drugi to pak nazivaju rajem
Šetao je sam, pogleda tužnog
U starom kaputu, našim krajem.

Nikog’ nije im’o da mu utjehu pruži
Dok je lutao sam na svijetu tom
Da mu jutrom doručak spremi
I pruži topao, siguran dom.

 

Fotografija Suzane Kostelac Marić.
24sata.hr

6 komentara za "Sam na svijetu"

  1. Marija
    25/03/2019 at 7:59 pm Permalink

    Toliko je tuge pod kapom nebeskom, a pjesnik ne može mimo nje samo proći.

  2. AnjaL
    25/03/2019 at 8:12 pm Permalink

    Tužno, ali lijepo napisano, Suzana. Veliki pozdrav.

  3. Lav
    25/03/2019 at 8:24 pm Permalink

    Ne dao bog nikome takvu sudbinu. Baš je tužno!

  4. Murtulica
    26/03/2019 at 7:23 pm Permalink

    Lijepo, ali pretužno.
    Lp!

  5. Suzana Marić
    27/03/2019 at 4:21 pm Permalink

    Očarani, zahvaljujem se i tople pozdrave šaljem !

  6. Larissa
    27/03/2019 at 8:20 pm Permalink

    odlična
    lp

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.