Odijelo

Čudesne niti provlačim

kroz ušicu igle

da pokrpam prazninu

između uma i srca,

sastavljam raspukle šavove odijela

već odavno iznošenog.

Ali još me služi.

Ponekad s njega otresem prašinu

i čini se

još je upotrebljivo.

Previše je koštalo

da ga odbacim tek tako..

Kad bolje promislim –

ipak je unikat.

7 komentara za "Odijelo"

  1. Marija
    Marija
    07/01/2019 at 11:27 am Permalink

    Zaista je unikat. I to onaj koji vremenom postaje sve zanimljiviji, koji je vlasniku neprocjenjiv i koji zna napisati sjajnu pjesmu:)

  2. Krebs
    07/01/2019 at 12:44 pm Permalink

    Opet me poezija “zdrma” , i tako evo tako reagujem ..Gabi,odlicna si!! I tebi naklon ostavljaaam!!LP

  3. AnjaL
    AnjaL
    07/01/2019 at 5:23 pm Permalink

    Divna poezija, Gabi! Unikat koji svatko treba čuvati i o kojem treba skrbiti. Vp!

  4. gabi
    07/01/2019 at 7:24 pm Permalink

    Drage Marija, Krebs, Anja, vaši su mi komentari velika radost ali i poticaj u stvaranju. Hvala vam od srca!☺

  5. katarinab
    katarinab
    09/01/2019 at 8:17 pm Permalink

    Lijepi stihovi, unikat je unikat i ništa ne bacaj. Ima to svoju sjajnu patinu i čuvaj ga.

    Lp! 🙂

  6. gabi
    09/01/2019 at 8:31 pm Permalink

    Hvala Katarina na posjeti i komentaru.☺

  7. Ljerka Varga
    Ljerka Varga
    14/01/2019 at 10:41 am Permalink

    Nit do niti odijelo, riječ do riječi dobri stihovi.Zajedno unikat, a oni su rijetki…Lp…@ljv

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.