Odjednom napokon znam
koliko dugo i kako se ubija
nježnost
nije za sat proteklog
nije ni blizu
koliko je tek srcu
zapravo trebalo
da pojmi
i prihvati
gubitak
Odjednom napokon znam
koliko dugo i kako se ubija
nježnost
nije za sat proteklog
nije ni blizu
koliko je tek srcu
zapravo trebalo
da pojmi
i prihvati
gubitak
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
03/12/2016 at 4:26 pm Permalink
Boba, lijepa, nježna i tužna pjesma. Mi možda možemo prihvatiti gubitak, ali srce ga ne prihvaća. Ostaje tuga i gorčina koja je i dalje dio tog gubitka.
Veliki pozdrav i ugodnu večer ti želim! 🙂
03/12/2016 at 5:03 pm Permalink
Nježnost se ubija polako i okrutno. Ne može nestati milovanjem, otjera je gruba riječ, ali je vrati ona lijepa, popustljiva. Nježnost se opire i razumu, skrije se neposlušna, a on, strpljiv, ipak na kraju ipak vrati svoju vladavinu.
– Znaš ti kako opisati trenutak stanja duše, kako izazvati dojam.:)
03/12/2016 at 5:09 pm Permalink
Nježnost gubi bitku pod grubošću. Dojmila me se je pjesma . Pozdrav ti leti,Bobo 🙂
03/12/2016 at 5:09 pm Permalink
U ljudima kakvi jesmo “stvoreni na tzv. sliku i priliku Božju” boravi nemogućnost pomirenja, neprihvatanje drame za koju znamo da nas melje, mrvi, uništava… U jednom dijelu nas… javlja se ogorčenje nad kojim se Božje milosrđe smiješi… jer je prepuno nečeg što zovemo ljubav. Ona ljubav što nam pripisuje takozvani istočni grijeh… koji nismo počinili…
Pjesma se iz prikrajka okomila na nešto od čega će neminovno pasti, izgubiti bitku. Ako smrt nije kraj, daj da spoznamo to, govorr, šapuću, mole i umiru u mukama miljuni djece na mučilištima svijeta.
Pjesmu si znalački svela na srž, ni jedna riječ ne visi kao višak, ljudska nesretna sjena traži izlaz iz sebe. VP, Bobo:)
03/12/2016 at 6:28 pm Permalink
Bobo, nježnost je najmilija srcu, iz nje izviru sve vrline i potrebe ljudske. Boli – jer ona traži bliskost i prisutnost…
Kao i uvijek posebna i originalna 🙂 Tople pozdrave ti šaljem!
03/12/2016 at 7:39 pm Permalink
Zahvaljujem jednako svima ,
čitajući vaše komentare čitam sve ono između redaka moje pjesme ,
hvala vam na pažnji
04/12/2016 at 6:55 pm Permalink
Draga Boba, nisam sigurna da je to odjednom. Prije bih vjerovala da nam je kao u izmaglici vidljivo, ali nadajući se da se ono krajnje neće dogoditi čekamo sa prihvaćanjem. Kada smo svjesni ostane nam pronaći kako prihvatiti gubitak. Rekoh sada baš ništa pametno, ali znaš mene. Pozdrav draga prijateljice.
04/12/2016 at 7:37 pm Permalink
Prekrasno!!!
VP,Boba:)
04/12/2016 at 8:53 pm Permalink
Oholost i inat često nadvladaju svaku nježnost, no šta da se radi, zato su pjesme …nepobjedive 🙂
Pozdrav Boba!
08/12/2016 at 8:19 am Permalink
divna pjesma,
Pozdrav ti