Nestajem u bjelini odsjaja papira

ostavljam tragove suza

danas ih imam mnogo

za pokloniti, darovati

od srca sakriti

da ne osjeti tugu

koja ulazi u moje misli

Tonem u svaku ispisanu riječ

uz kapi crvenog nektara

hladnog pogleda u točku na zidu

uz dim cigarete što pravi mi društvo

ne čujem niti riječi

Zamišljam sjenu pored sebe

nježne dodire prstiju

osmjeh očiju

zabranjenu želju

Pratim usne kako se pomoču

izgovaraju posljednje riječi

prije nego su koraci krenuli

s kišnim kapima spojeni

Otpuhujem dim cigarete

shvatim

da i dalje kiše padaju

u tami noći

odzvanjaju tvoji koraci

ali nikada se u istu priču ne vraćaju